Francuska izrada: K. Blagojević, mag. bibl. suradnja: N. Botica, prof Francuska izrada: K. Blagojević, mag. bibl. suradnja: N. Botica, prof. hrvatskog jezika M. Čerina, uč. geografije - mentorica F. Modrić, prof. povijesti OŠ don Lovre Katića, Solin, 2012.

Francuska Godina ulaska u EU: 1951./52., zemlja osnivačica Političko uređenje : republika Glavni grad : Pariz Površina: 550 000 km² Broj stanovnika: 65 350 000 Valuta: euro Službeni jezik: francuski

Nastanak i ime Granice današnje Francuske podudaraju se s drevnom Galijom u kojoj su živjeli Gali ili Kelti. Prema galskom tj. keltskom plemenu Parisijci ime je dobio Pariz, glavni i najveći grad Francuske. Galiju su osvojili Rimljani u 1. st. p. n. e. pa su Gali usvojili romanski jezik i kulturu. Ime Francuska potječe od naziva Franak, množina: Franci. Franci su bili germansko pleme, odnosno skupina plemena. Oni su u 5. st. okončali vlast Rima nad Galijom. U Francuskoj se dakle prožimaju keltski, romanski i germanski utjecaji (uz baskijske na krajnjem jugozapadu).

Najveća po površini Francuska je površinom najveća zemlja EU-a. Francuska je i najveća zemlja Europe ako njezinoj površini pribrojimo prekomorske pokrajine: Gvadalupu, Francusku Gvajanau, Martinik, Majote i Réunion. Prekomorske pokrajine i zemlje bivše su francuske kolonije. Francuskoj još uvijek pripadaju takozvane prekomorske zemlje: Nova Kaledonija, Francuska Polinezija, Tahiti, Saint-Pierre-et-Miquelon, Wallis i Futuna te nekoliko manjih čestica oko Južnog pola.

Raznoliki reljef i klima Od obale i plaža pa preko brežuljaka i rijeka do visokih Alpi i Pirineja – u Francuskoj se mogu naći sve vrste krajolika. Mont Blanc u Alpama dugo je smatran za najviši vrh Europe (iako nije ni među prvih pet). Klima je općenito umjerena, s tri regionalne inačice: vlažno i nepredvidljivo vrijeme pored Atlantskog oceana, s padalinama u proljeće i jesen u središnjem dijelu te suho uz Sredozemno more. U Parizu je ljeti prosječna temperatura oko 20°C, a zimi oko 5°C .

Stanovništvo Od Francuske revolucije (1789. – 1799.) država primjenjuje "zakon tla" koji kaže da su prebivalište i etnički identitet nerazdvojni, to jest, onaj tko živi u Francuskoj je Francuz. Tek je nedavno, pod utjecajem Europske unije, Francuska priznala veća prava etničkim manjinama. U uporabi je više dijalekata (provansalski, bretonski, alzaški itd.) koji se danas uče u nekim školama, no francuski ostaje jedini službeni jezik. Više od 80% stanovnika izjašnjavaju se kao katolici, mada mnogi ne odlaze na obrede. Lourdes (čit. Lurd) u Francuskoj, jedno je od najčuvenijih katoličkih svetišta na svijetu,

Razvijeno gospodarstvo Preko pola površine Francuske čine poljoprivredna zemljišta i pašnjaci, a još četvrtinu šume. Francuska je druga na svijetu kao izvoznica poljoprivrednih proizvoda, iako se poljoprivredom bavi manje od 4% stanovnika. Glavne industrijske grane su: automobilska, zrakoplovna, informatička, elektronička, kemijska, farmaceutska te modna.

Turistička velesila Prema Svjetskoj turističkoj organizaciji (UNWTO) Francuska je najposjećenija zemlja na svijetu i treća po prihodu od turizma. Francusku je 2010. godine posjetilo nešto iznad 76 milijuna stranih turista (koji su donijeli prihod od oko 46 milijardi $). Za usporedbu, u Hrvatskoj je bilo između 9 i 10 milijuna stranaca (a donijeli su prihod od otprilike 8 milijardi $). Turistička gužva u baroknoj palači u Versaillesu (čitaj versaj), oko koje je park s posebno oblikovanom vegetacijom te raskošnim vodoskocima i skulpturama.

Francuz, kroasan i pljesnivi sirevi Francuska kuhinja je čuvena. U nju se ubrajaju puževi i žablji krakovi, kobasice iz Lyona (čit. lion) i gorušica iz Dijona (čit. dižon), oštrige, omleti i palačinke. Neke su živežne namirnice došle iz Francuske i osvojile Europu, primjerice dugački i uski kruh, kod nas nazvan francuz te roščić ili kroasan. Francuzi danas prave 400 vrsta sireva, od kojih su mnogi pljesnivi (ali to je plemenita plijesan koja je specijalitet)!

Francuska i EU Francuska je jedna od osnivačica Europske unije. Francuski ministar vanjskih poslova Robert Schuman, na nagovor prijatelja Jeana Monneta (čit. žan mone), predlaže ujedinjavanje francuske i njemačke industrije oružja (ugljena i čelika) kako bi se spriječio novi europski rat. Datum 9. svibnja 1950., kad je objavljena Schumanova deklaracija s ovim prijedlogom, slavi se kao Dan Europe. Sjedište Europskog parlamenta, tijela EU-a koje zastupa građane, nalazi se u Strasbourgu (čit. strazbur) u Francuskoj.

Pariz – grad svjetlosti “Kažu da Pariz, glavni grad Francuske, najljepšim na svijetu smatraju i oni koji u njemu nikada nisu bili.” S obala rijeke Sene, koja je jedan od najpoznatijih simbola Pariza, mogu se upoznati gotovo svi najznačajniji pariški spomenici: Eiffelov toranj (čit. ajfel), katedrala Notre Dame (čit. notr dam), Trg Concorde (čit. konkôrd), Muzej Louvre (čit. luvr), Saint Chapelle (čit. san šapel = sveta kapela)...

Eiffelov toranj – simbol Pariza Alexandre Gustave Eiffel (čit. aleksandr gistav ajfel) (1832.-1923.) inženjer građevine, konstruirao je željezni toranj za Svjetsku izložbu 1889. god., na stotu godišnjicu Francuske revolucije. Toranj je do 1930. bio najviša građevina na svijetu. Sam toranj visok je otprilike 300 m, a s antenom 321 m. Od 1957. god. koristi se kao odašiljač. Eiffel je izradio i željeznu armaturu za Kip slobode u New Yorku, kao dar Francuske Americi.

Muzej Louvre Najposjećeniji muzej na svijetu prostire se na površini od 66 km². U njemu se nalazi najpoznatija slika na svijetu, Leonardova Mona Lisa sa zagonetnim osmijehom.

Grad umjetnosti Lijevo, Španjolac Salvador Dali i Amerikanac Man Ray u Parizu 1934. te, dolje, Nizozemac Van Gogh. Poslije Prvog svjetskog rata umjetnici iz cijelog svijeta dolaze u Pariz da bi ovdje živjeli ili barem proboravili neko vrijeme. Za njih je posebno atraktivna četvrt Montmartre (čit. monmart) s mnoštvom ateljea i malih galerija. Znaš li bar neke naše umjetnike, ali i znanstvenike, koji su živjeli ili žive u Parizu? Naš biolog Miroslav Radman te pisci A. G. Matoš i Damir Karakaš.

Podzemlje Pariza Ispod Pariza prostire se tisuće kilometara tunela: kanalizacije i podzemne željeznice, spremišta vode, kripte i bankovne riznice, vinski podrumi pretvoreni u noćne klubove i galerije te kamenolomi od vapnenca. Najviše iznenađuju kamenolomi, u kojima počiva šest milijuna pokojnih Parižana. Njihove su kosti iskopane iz pretrpanih groblja u 18. i 19. stoljeću te bačene u podzemlje. Neki kosturi datiraju još iz doba Merovinga.

Cannes Gradić Cannes (čit. kan) centar je zimskog i ljetnog elitnog turizma na Azurnoj obali. Poznat je po međunarodnom filmskom festivalu na kojem se dodjeljuje Zlatna palma, jedna od najvažnijih nagrada u svijetu filma. Cannes, 2011.: mlada francuska glumica Clemence Poesy [čit. klemons poezi] između ostalih uloga glumila je Fleur Delacour [fler delakur] u Harryju Potteru.

Marseille Marseille (čit. marsej), smješten na Sredozemnom moru, drugi je po veličini grad u francuskoj i najveća francuska luka. Jedna je od najvećih europskih luka, uz Rotterdam, Antwerpen i Hamburg. Pjesma koju su u 18. st., za vrijeme Francuske građanske revolucije, pjevali dragovoljci na putu iz Marseilla u Pariz, postala je francuska himna, po njima nazvana Marseljeza. C. J. R. de Lisle (čit. d līl), autor himne Marseljeze

Tour de France Daleke 1903. godine našli su se francuski biciklisti prvi put na startu utrke koja je vodila 2400 kilometara kroz cijelu zemlju. U ono vrijeme ova staza bila je promidžbena zamisao novina L'Auto. Danas je utrka duga oko 3500 km, a milijuni obožavatelja prate drugu najdužu biciklističku utrku na svijetu – Tour de France (čitaj tur d frans).

Napoleon Bonaparte Napoléon Bonaparte (1769. -1821.) je bio francuski general koji je postao car nakon Francuske revolucije. U doba Napoleonove moći, gotovo 17 godina, Francuska je neprestano bila u ratu. Nakon njegovog konačnog poraza pobjedničke zemlje, Rusija, Engleska, Austrija i Pruska, zatočile su ga na jednom od najudaljenijih otočića na svijetu: Sv. Heleni na južnom Atlantiku. Htjele su ga spriječiti da ponovo preuzme vlast i započne novi rat. Napoleona je često slikao njegov dvorski slikar Jacques-Louis David (čit. žak luj david).

Auguste Marmont Auguste Marmont (čit. ogist marmon) (1774.-1852.), bio je Napoleonov general i maršal. Služio je kao vojni zapovjednik u Dalmaciji. Zauzimao se za gradnju cesta po dalmatinskoj Zagori te uvođenje hrvatskog jezika u škole, a u njegovo vrijeme su pokrenute i prve novine na hrvatskom jeziku, Kraglski dalmatin. Zbog takvih zasluga, jedna od središnjih ulica u Splitu nosi njegovo ime.

Louis Braille Francuz Louis Braille (čitaj luj braj) (1809. -1852.) je nesretno oslijepio kao četverogodišnjak. Shvatio je da se slijepi ljudi ne mogu obrazovati niti napredovati, ako ne mogu čitati. Braille je stoga izumio pismo za slijepe i slabovidne: sustav točkica koje se „čitaju“ opipom, po njemu nazvano brajica.

Antoine de Saint-Exupery Antoine de Saint-Exupéry (čit. antuan d san egziperi) (1900.-1944.) bio je pilot i književnik. Najpoznatiji je po romanu Mali princ, koji i mi čitamo kao lektiru.

Victor Hugo Victor Hugo (čit. viktor igo) (1802.-1885.) književnik i političar, izvan Francuske najčuveniji je po svojim romanima Jadnici i Zvonar crkve Notre Dame. Francuzi ga, međutim, prvenstveno cijene kao velikog pjesnika i dramatičara. Hugo je bio je protivnik carstva i vladavine Napoleona III, stoga je velik dio života proveo u progonstvu. Nakon 20 godina vratio se u Pariz, a narod ga je slavio kao nacionalnog heroja. Kada je preminuo, više od dva milijuna ljudi ispratilo ga je u pogrebnoj povorci. Victor Hugo, karikatura Honoréa Daumiera (čit. onor domje), 1849.

Le Clezio Francuski pisac Jean Marie-Gustave Le Clezio (čit. žan mari gistav l klezjo) (rođ. 1940.) dobio je Nobelovu nagradu za književnost 2008. godine. Francuzi ga smatraju svojim najvećim živućim piscem. Le Clezio je napisao zbirku pripovjedaka za djecu i mladež Mondo i druge priče, koja je prevedena i kod nas.

Pitanje Donosimo ulomak iz priče Hazaran: “Evo ti prvog pitanja, reče ministar. Na objedu na koji sam pozvan, otac mi ponudi tri vrlo dobra jela. Ali ono što mi ruka može uzeti, usta mi ne mogu pojesti. Ono što mi ruka može uzeti, ne može mi ruka zadržati. Ono što mi usta mogu uzeti, ne mogu mi usta zadržati. Djevojčica porazmisli, a onda reče: mogu vam odgovoriti na to pitanje.”

Odgovor “Djevojčica porazmisli, a onda reče: mogu vam odgovoriti na to pitanje. Objed na koji sam pozvana jest svijet u kojem sam rođena. Tri izvrsna jela kojima me otac nudi jesu zemlja, voda i zrak. Zemlju mogu uzeti rukom, ali je ne mogu pojesti. Vodu mogu uzeti rukom, ali je ruka ne može zadržati. Zrak mogu uzeti ustima, ali ga moram vratiti dišući. Martin opet načas ušuti, a djeca uzmu zemlju u ruke i propuste vodu kroz prste. I udahnu zrak.”

Asterix Asterix je poznati francuski strip, preveden na osamdesetak svjetskih jezika. Stvorili su ga 1959. god. tekstopisac R. Goscinny (čit. gosini) i ilustrator A. Uderzo (čit. Iderzo). Asterix i Obelix su najbolji prijatelji koji žive u nepokorenom galskom selu oko 50. godine pr. n. e. Njih dvojica te ostali suseljani imaju nadljudsku snagu koju crpe iz čarobnog napitka druida Panoramixa pa se bez napora odupiru rimskim legionarima.

Moto: Sloboda, jednakost, bratstvo! Polovica srednjovjekovnog mosta u Avignonu (čit. avinjon) Liberte, Egalite, Fraternite Kanal du Midi (čit. di midi) u južnoj Francuskoj, dug 360 km, spaja Atlantik sa Sredozemnim morem.

Izvori EUROPA: France. http://europa.eu/about-eu/countries/member-countries/france/index_en.htm (2012-04-15) Golluch, N.; Ignjatovic, J. Moj veliki atlas Europske unije. Zg: ŠK, 2005. Str. 12-15. INSEE Institut National de la Statistique et des Études Économiques. http://www.insee.fr/fr/ (2012-04-22) Napoleon: vojskovođa i car Francuza / Meridijani 107(2006), str. 64-79. Pariz: grad svjetlosti na Seini / Meridijani 110(2006), str. 36-57. Shea, Neil. Ispod Pariza / National Geographic Hrvatska 2(2011), str. 76-97. Kratki opisi dobara upisanih na Popis svjetske baštine. Zg: Centar svjetske baštine: Hrvatsko povjerenstvo za UNESCO: Meridijani, 2010. Str. 16-19. Putovnica.net. http://www.putovnica.net/pstyle/naj-naj/svjetski-turizam-u-2010-francuska-i-sad-i-dalje-na-vrhu-hrvatska-vrlo-dobra (2012-04-22) Wikipedija: Auguste Marmont. http://hr.wikipedia.org/wiki/Auguste_Marmont (2012-04-29) Wikipedija: Victor Hugo. http://hr.wikipedia.org/wiki/Victor_Hugo (2012-04-29) Zemljopis.com: Francuska. http://www.zemljopis.com/francuska.html (2012-05-01)