POVIJEST SOCIJALNIH TEORIJA SVEUČILIŠTE U ZAGREBU HRVATSKI STUDIJI ODSJEK ZA SOCIOLOGIJU Ak. god. 2018 /2019 Ponedjeljak, 12:45 – 14:15 / Zadar Prof. dr. sc. Mislav Kukoč POVIJEST SOCIJALNIH TEORIJA

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU HRVATSKI STUDIJI Prof. dr. sc. Mislav Kukoč: SVEUČILIŠTE U ZAGREBU HRVATSKI STUDIJI Prof. dr. sc. Mislav Kukoč: POVIJEST SOCIJALNIH TEORIJA Ispitna literatura I. Platon (1977). Država. Zagreb: FPN-Liber. Aristotel (1992). Politika. Zagreb: Hrvatska sveučilišna naklada. II. Machiavelli, Niccolò (1982). Vladar. Zagreb: FPN-Liber. More, Thomas (2003). Utopija. Zagreb: Globus Petrić, Frane (1975). Sretan grad. Zagreb: FPN-Liber. Hobbes, Thomas (2004) Levijatan (I. O čovjeku, II. O državi). Zagreb: Jesenski i Turk Rousseau, Jean-Jacques (1978). Rasprava o porijeklu i osnovama nejednakosti među ljudima – Društveni ugovor. Zagreb: Školska knjiga Hegel, Georg Wilhelm Friedrich (1970.) Filozofija povijesti (Uvod), Zagreb: Naprijed. Marx, Karl – Engels, Friedrich (1953.) Rani radovi, Zagreb: Kultura / Marx, Karl (1979) Filozofsko-politički spisi, Zagreb: FPN-Liber Marx, Karl – Engels, Friedrich (1998) Komunistički manifest (s predgovorom Slavoja Žižeka), Zagreb: Arkzin Weber, Max (1968). Protestantska etika i duh kapitalizma. Sarajevo: V. Masleša.

III. Popper, Karl R. (2003). Otvoreno društvo i njegovi neprijatelji I., II. Zagreb: KruZak. Smailagić, Nerkez (1970). Historija političkih doktrina, I., II. Zagreb: Naprijed. Strauss, Leo & Cropsey, Joseph (ur.) (2006). Povijest političke filozofije, Zagreb: Golden marketing – Tehnička knjiga H. Maier, H. Rausch, H. Denzer (ur.) (1998). Klasici političkog mišljenja, I. II., Zagreb, Golden marketing ___________________________________________________________________________________________________ Za ispit spremiti: predavanja i najmanje po jedno djelo iz I. i II. skupine

POVIJEST SOCIJALNIH TEORIJA Plan nastave 2018/2019.:Ponedjeljak: 12:45 – 14:15 D. Zadar 15. X. Uvodno predavanje: program i literatura. Određenje predmeta 22. X. Antičke socijalne teorije: Sokrat i sofisti 29. X. Platon: projekt idealne države 05. XI Popperova kritika Platonove socijalne teorije 12. XI. Zasnivanje polisaPharos 19. XI. Aristotelova socijalna teorija 26. XI. Najbolji poredak u Platona i Aristotela 03. XII. Socijalne teorije helenizma 10. XII. Srednjovjekovne socijalne teorije 17. XII. Renesansne socijalne teorije između realizma i utopizma 07. I. 2019. Socijalne i političke utopije 14. I. Teorije društvenog ugovora 21. I. Socijalne teorije prosvjetiteljstva

Antičke socijalne teorije Kozmološko razdoblje 600-450. Antropološko razdoblje 450-400. Sofisti i Sokrat Klasično razdoblje 400-338. Platon, Aristotel, kinička, kirenska škola ___________________________________ 4. Helenističko-rimska filozofija

Grčka filozofija Predsokratovska filozofija (600-450) /Herman Diels/ Kozmološko razdoblje (600-450) Miletska /jonska/ škola 600-525 (Tales, Anaksimandar, Anaksimen) Pitagora sa Sama i škola (580-500) Elejska škola, 550-430 (Ksenofan, Parmenid, Zenon) Heraklit iz Efeza (535-475) Anaksagora iz Klazomene (500-428) Empedoklo iz Agrigenta, Sicilija (483-423) Atomisti, 460-370 (Leukip iz Mileta, Demokrit iz Abdere) Antropološko razdoblje (450-400) Sofisti (Protagora, Gorgija, Hipija, Prodik, Trazimah,Kritija, Kaloklo …) Sokrat, Atena 469-399 Poslijesokratovska filozofija (400-338)

Poslijesokratovska filozofija Platon (Akademija)  neoplatonizam Aristotel (Licej)  aristotelizam Megarska škola (Euklid, Stilpon, Eubolid) Kinička škola (Antisten, Diogen)  stoa Kirenska škola (Aristip, Hegesija)  Epikur

Platon, Atena 427-347. Spisi: Sokratovski (Apologija, Kriton, Protagora, Ion, Lahet, Država I. ili O pravednosti, Lisid, Harmid, Eutifron) Prijelazni (Gorgija, Menon, Eutidem, Manji Hipija, Veći Hipija, Kratil, Meneksen) Zreli (Gozba/Simposion, Fedon, Država II-X., Fedar) Kasni (Teetet, Parmenid, Sofist, Državnik, Fileb, Timej, Kritija, Zakoni, Dodatak Zakonima /Epinomis/?, Pisma I-XIII.)

Platon: Država (Politeia) ili o pravednosti O pravednosti (Sokratovski spisi) II – X. (Zreli spisi) Određenja pravednosti (dikaiosine) 433a; 434c; 443d Kefal: “vraćanje duga” ( Simonid) Polemarh: “prijateljima činiti dobro, a neprijateljima zlo” Trazimah: “korist jačega” Sokrat: I. “mudrost i krepost duše; najviše dobro koje volimo zbog njega samoga i zbog koristi (sreće) koju donosi”; IV. “svatko radi svoj posao i ne miješa se u ostale”

Kritika umjetnosti Svijet ideja 2. Stvarni / pojavni svijet (stvari = sjene ideja) 3. Umjetnost (odraz stvarnosti = sjena sjene)

Struktura idealne države Duša / Država Upravljači – filozofi Čuvari proizvođači vrline Pravednost umjerenost hrabrost mudrost umjerenost hrabrost umjerenost

Karl R. Popper (1945): Open Society and Its Enemies, I Karl R. Popper (1945): Open Society and Its Enemies, I. The Spell of Plato Otvoreno društvo: demokracija, individualizam, sloboda, liberalizam ------------------------------------------ “Great Generation” Sofoklo Euripid, Aristofan, Tukidid, Herodot Sokrat Demokrit, Antisten Protagora, Gorgija, Alkidam, Likofron _________ Kant Zatvoreno društvo: tribalizam, kolektivizam, totalitarizam, militarizam, nacionalizam ------------------------------------------- Heraklit Platon Aristotel ___________ Rousseau Comte Mill Hegel Marx

Platonovo određenje demokracije (Država) "Demokratska vlada nastaje, mislim, kada siromasi pobjede, te jedne od protivnika ubiju, druge prognaju, a s ostalima jednako podijele građanska prava i službe; zatim kad se u njoj vlasti većinom biraju ždrijebom.“ 557a "ugodno državno uređenje, bez vlade, šarena, te bi bez razlike dijelila nešto kao jednaka prava jednakima i nejednakima". 558c Sloboda: "to je najljepše u demokratskoj državi i zbog toga je jedino u njoj vrijedno živjeti onome tko god je od prirode slobodan". 562c "ljudi osuđeni na smrt ili progon svejedno ostaju i vrzu se u javnosti" , dok "to državno uređenje samo prašta i nipošto nije sitničavo". "kakve su gospodarice, takve postaju i kuje; a i konji i magarci vikli su posve slobodno i dostojanstveno okolo hodati, te udaraju po putovima onoga koga sreću ako im se ne uklanja; i tako sve postaje puno slobode.“ 563c

Platonovo određenje demokracije (Državnik) "Vlada pak mnoštva u svemu je slaba i nema velike moći ni u dobru ni u zlu ako se usporedi s ostalima, i to zato što je u njoj državna uprava porazdijeljena nasitno među mnogo osoba. Zbog toga je to najgore od svih državnih uređenja ukoliko se zasnivaju na zakonima, a najbolje ukoliko su protuzakonita. Ako su sva državna uređenja razuzdana, najbolje je živjeti pod demokratskom vladom, a ako su dobro uređena, pod njom je život najmanje podnošljiv.“ 303ab

Platon, Zakoni, III, 693d, IV, 710de: monarhija -- Perzija demokracija -- Grčka razboritost sloboda najbolji poredak (zakonodavac + vladar) 1.Tiranija 2. Kraljevstvo 3. Demokracija 4. Oligarhija

Alfred Heuss, Propyläen Weltgeschichte III, Griechenland Alfred Heuss, Propyläen Weltgeschichte III, Griechenland. Die hellenistische Welt, Ullstein GmbH, Frankfurt, a/M - Berlin, 1962, S. 277. "Atena u Periklovo doba broji 90.000 stanovnika, od kojih 30.000 građana i 60.000 negrađana (25.000 meteka i 35.000 robova). Ako se još pribroji 10.000 iz okoline (prije svega, Pireja) tada je to 40.000 građana, od čega je 10.000 muškaraca iznad 30 godina, punopravnih građana, aktivnih nosilaca demokratske suverenosti."

Staleško ustrojstvo demokratske države (Platon, Država, VIII, 564d-565c) 1. državna uprava (trutovi) 2. razvlašteni posjednici - bogataši 3. puk - samo nominalno na vlasti  prijelaz u tiraniju Klasno ustrojstvo diktature proletarijata: 1. klasna avangarda (komunistička partija) 2. razvlašteni posjednici - kapitalisti 3. proletarijat - samo nominalno na vlasti  prijelaz u diktaturu "kulta ličnosti"

Aporije Popperove kritike Platona A) Ropstvo Atenska demokracija = robovlasničko društvo Platonova idealna država – isključuje ropstvo B) Sokrat Atenska demokracija – Sokrata osudila na smrt Platon – Sokratov učenik i štovatelj

Aristotel, Stagira (384-322.) 400 knjiga / 445.270 redaka (Diog. Laert.) Logički spisi: Organon (oruđe): Kategorije, O sudu i rečenici, Analitika prva - 2k, Analitika druga - 2k, Topika, Pobijanje sofista. Metafizika – „prva filozofija“ (prote filosofia) – 14k. Spisi za fiziku, proučavanje prirode i psihologiju: Fizika - 8k, O nebu - 4k, O postajanju i propadanju - 2k, Meteorologija - 4k, Istraživanja o životinjama - 10k Anatomija sa slikama, O dijelovima životinja - 4k, O rađanju životinja, O duši –3k, Parva naturalia Spisi za etiku, politiku, poetiku i retoriku: Nikomahova etika – 10 k, Eudemova etika – 7k,., Velika etika –2k, Politika – 8k, Politeia Ustav Atenski. Poetika (I. Peri poetikos) Retorika – 3k.

Podjela znanosti Episteme theoretike Episteme praktike fizika, matematika, metafizika (prote philosophia) Episteme praktike etika, ekonomika, politika (socijalna filozofija) Episteme poietike estetika, umjetničko i tehničko oblikovanje

Aristotel: Politika, I. Čovjek = zoon politikon; logos Polis – selo – obitelj Naravni odnos: vladanje i pokoravanje gospodar – rob muž – žena roditelji – djeca Rob po naravi – rob prema zakonu

Klasifikacija bića Bog - samodostatnost __________________________ 2. Čovjek - zoon politikon, logos 3. Rob - osjeća razum (logos), ali ga ne posjeduje _____________________________ 4. Domaća životinja – poriv, u službi čovjeka 5. Divlja životinja – poriv po naravi, niža vrsta, ne može služiti čovjeku

Najbolji poredak u Aristotela: Apsolutno najbolji poredak (Politika, III.): (teorijsko-hipotetičko značenje) basileia / pambasileia  aristokracija Relativno najbolji poredak (Politika, IV.-VI.): (zbiljsko-praktično značenje) Prosječno najbolji poredak = politeia Najbolji poredak prema okolnostima = demokracija / oligarhija Optimalni “bezimeni” poredak (Politika, VII.)

Staleži (Aristotel, Politika, 1329a 30-38) ratari (robovi,barbari ili došljaci) obrtnici svakovrsni nadničari oružnici (ratnički stalež) prosuditelji (savjetnici) svećenici

Aristotel: Najbolji poredak (Politika,1328b 34 – 1329a) “Budući pak raspravljamo o najboljem državnom poretku – a to je onaj pri kojem bi država bila najblaženija, dok je ranije rečeno kako je blaženstvo nemoguće bez kreposti – bjelodano je iz toga da u najljepše upravljanoj državi koja posjeduje muževe pravedne naprosto, a ne tek prema uvjetima, građani ne smiju živjeti ni rukotvoračkim ni trgovačkim životom (budući da je takav život neplemenit i suprotan kreposti), a ni ratari ne smiju biti budući građani (treba, naime, dokolice i za nastanak kreposti i za državne djelatnosti).”

Odgoj i obrazovanje (Aristotel, Politika) → Odgoj u skladu s državnim poretkom, 1337a7-15 Do 5. g. ne opterećivati djecu učenjem, 5 - 7. g. kućni odgoj gledanjem. Školovanje: I. faza: 7 - 14. g. (do spolne zrelosti) tjelovježba II. faza: 14 (17) - 21. g. 1336b35-40 pisanje i čitanje, glazba (→užitak u dokolici) i risanje 1337b – 1338b

Predrag Matvejević: sjene gradova mediteranskih (Mediteranski brevijar, VBZ, Zagreb, 2006; Druga Venecija, VBZ, Zagreb, 2004.) „Gradovi mediteranski žive od uspomena više nego drugi. U njima je prošlost često važnija od sadašnjosti. Budućnost im se oslanja na dane koji su protekli prije nego na one što teku. Predodžbe o stvarnosti bliže su im od same stvarnosti.“ Atena, : Suton je prekrio Akropolu. Pirej ostao bez svjetionika, akademija se osula. U ruševinama su preživjele opomene mudraca.“ Tir i Sidon: Dragocjeni bijahu tereti feničkih lađa koje su plovile i tonule. Sjene im u olupinama čuvaju svoju prošlost. Aleksandrija: Nakon što su spaljeni svi papiri, rasut je unaokolo njihov pepeo. U njemu su ostale sjene drevnih pismena. Sirakuza: U teatru uklesanom u stijenu sjene kora još izvode dramu Eshilovu. Venecija: Nespokojan Zapad i nepovjerljiv Istok. Dubrovnik: stijeg s grbom slobode, bez kojega bi bilo više sjena na istoku Jadrana.

Helenizam pόli  kosmόpoli - ekumena 338. Bitka kod Heroneje Akademija Licej Stoici (Stoa) - àpátheia  àtaraxía Epikur – hedoné  ugovor Skepticizam Eklekticizam Ciceron (Lex naturale – Jus naturale)

Srednji vijek 529. AD Justinijan Patristika – crkveni oci (IV-V. st.) I. st. Savao, Tars  Sv. Pavao Origen, Aleksandrija (185-254) Patristika – crkveni oci (IV-V. st.) Sv. Ambrozije, Milano (340-397) Sv. Jeronim, Stridon (345-420) Aurelije (Sv.) Augustin, Tagaste, Numidija (354-430) Skolastika Sv. Toma Akvinski (1225/6 – 1274.)

Socijalne teorije Renesanse Preteče: Albert Veliki (1193-1280.) Roger Bacon (1214-1294.) William Occam (1270-1347.) Humanizam i renesansa XV-XVII. St. Realizam: Niccolò Machiavelli (1467-1527.) Renesansni utopisti: Thomas More (1478-1535.) Tommaso Campanella (1568-1639.) Francis Bacon (1561-1626.)

Francesco Patritio: La città felice, Venetia, 1553. Frane Petrić, Cres, 25.IV. 1529 – Rim, 7.II.1597 (Franciscus Patritius / Francesco Patrizi di Cherso) Sretan grad Francesco Patritio: La città felice, Venetia, 1553. Realizam ili utopizam ? Platon ili Aristotel ?

Sretan grad: platonistička utopija? Većina mainstream interpretacija Petrićeva mladenačkog socijalnofilozofijskog djela kao utopijskog i platonističkog dale su se zavesti: a) njegovim naslovom koji je sugerirao primisao da se Sretan grad kreće u okružju njemu historijski srodne literature renesansnog socijalnog utopizma; b) općeprihvaćenim spoznajama da se upravo svojim platonizmom i polemičkom antiaristotelizmom zreli Petrić afirmirao kao svjetski poznati renesansni filozof.

Pojmovno određenje utopije Thomas Morus: De optimo rei publicae statu deque nova insula Utopia (1516.) u-topos = ne-mjesto, nigdina, nigdarjevo Nepostojeće idealno društvo vs. nesavršene zbilje Idila sretnoga života sviju Društvena jednakost u obrazovanju pravima, obvezama Zajedničko vlasništvo nad obiljem dobara …

Frane Petrić, Sretan grad Podjela na staleže Frane Petrić, Sretan grad Podjela na plemena (staleže): Takva podjela je prvi put izvedena u Egiptu za vrijeme Sesistra. (…) 33 seljaci (ratari, sluge) obrtnici trgovci vojnici državna uprava svećenici Aristotel, Politika Državu treba razlučiti napose po rodovima i razlikovati ratnički stalež od ratarskog. (…) U Egiptu, kažu da je tako uzakonio Sezostris.1329b 5-19 ratari (robovi,barbari ili došljaci) obrtnici svakovrsni nadničari oružnici (ratnički stalež) prosuditelji (savjetnici) svećenici 1329a 30-38

Petrić: proizvodni staleži, Sretan grad, 34 “ne mogu steći svojstva vrline koja je posljednji korak do postizanja blaženstva” i to: seljaci jer “sav svoj život potrate na održavanje vlastitog i tuđeg života”, obrtnici budući da im je “čitav život skučen i prezauzet brigom i rasterećenjem drugih”, trgovci koji “provodeći čitav svoj život u opasnim poslovima na nestalnom moru, zanemaruju uspon na siguran i postojan brijeg čiji vrhunac je njihov raj, njihova gozba i sreća”.

Frane Petrić, Sretan grad kmetovi / robovi Frane Petrić, Sretan grad Ratari = kmetovi „Taj posao je vrlo težak i pun briga, pa su za nj potrebni snažni ljudi (…) Ovi moraju biti kmetovi, da bi im građani što slobodnije smjeli naređivati. Protiv naredbi gospodara ne smiju se pobuniti, zato je dobro da su plašljivi i malodušni, odnosno, kako se kaže, da su sluge po naravi. I da ne bi mnoštvo učinilo ono što ne može pojedinac, dizanje bune protiv gospodara, ne smiju imati obiteljske zajednice, budući da se mnogo lakše odlučuje na bunu obitelj, svezana krvnim srodstvom, nego stranci koji su tuđeg podrijetla. Kad već sami ne mogu izazvati sukob, a da ga ne bi izveli pomoću susjednih naroda, i oni moraju biti slični našim ratarima u malodušnosti i krvnoj razlici.“ (25) Aristotel, Politika Ratari = robovi “Narav, dakle, želi učiniti različitim i tjelesa slobodnjaka i robova, jedna snažnima za nužnu uporabu, druga uspravnim i nekorisnim za takve radnje, ali korisna za državni život, Oni dakle koji se toliko razlikuju koliko duša od tijela i čovjek od zvijeri (…) ti su po naravi robovi.” 1254b 15-30 Ratari moraju biti robovi ili barbari ili izokolni stanovnici, 1329a 26 Ratari (…) najbolje je da budu robovi, i ne svi istorodni (iz istoga naroda), niti pak srčani (jer tako bi bili i za radove korisni i pouzdani da neće zametnuti bunu); na drugom su mjestu izokolni stanovnici tuđinskog podrijetla naravlju slični onim spomenutima”, 1330a 25-29)

Frane Petrić, Sretan grad  dalla Rovere Niccolò Machiavelli, Il principe (Vladar)  Lorenzo de’ Medici “Mnogi su zamišljali republike i monarhije za koje se nikada nije ni vidjelo ni čulo da su odista postojale. Od toga kako se živi do toga kako bi valjalo živjeti toliko je daleko da onaj koji zanemaruje ono što se radi zbog onoga što bi se imalo raditi, prije nastoji oko svoje propasti negoli oko održanja; među tolikima koji nisu dobri mora propasti čovjek koji hoće da u svemu postupa kako je dobro. Stoga vladar koji želi opstati mora nužno naučiti da ne bude dobar, pa se toga držati, ili od toga odstupati, već prema potrebi.” Vladar, XV.

TEORIJA DRUŠTVENOG UGOVORA Čovjek = društveno biće → Sokrat, Platon, Aristotel (zῶon politikόn) Teorija glosatora, N. Machiavelli, Sir R. Filmer Čovjek = individualno, prirodno biće → sofisti, kinici, kirenaici, Epikur Teoretici društvenog ugovora: Thomas Hobbes (1588-1679) John Locke (1632-1704) Baruch de Spinoza (1632-1677) Jean Jacques Rousseau (1712-1778)

Prirodno stanje Thomas Hobbes: Bellum omnium contra omnes; Homo homini lupus  nagoni J. J. Rousseau: Najsretnije stanje ljudskog roda: sloboda, jednakost, zajedničko vlasništvo John Locke: naravni zakon  um, radvlasništvo

Društveni ugovor Thomas Hobbes: Okončanje rata – apsolutna monarhija (Leviathan) J. J. Rousseau: privatno vlasništvo  civilizacija. Otuđenje, opća volja J. Locke: Zaštita vlasništva. Parlamentarna demokracija

Prosvjetiteljstvo (enligtenment, lumière, Aufklärung) Engleska, XVII. st. deizam  teizam Lord Cherbury, J. Locke, J. Toland, A. A. Shaftesbury, J. A. Collins, T. Woolston, M. Tindal, P. Annet D. Hume  kraj deizma

Baruch de Spinoza – “atheorum princeps” Tractatus theologico-politicus, 1670.: znanstvena, filologijsko-historijska kritika Biblije

Francusko prosvjetiteljstvo XVII. st. I Skepticizam XVI. I XVII. st.: Montaigne, Le Vayer, de Fontenelle Pierre Bayle: Dictionnaire historique et critique, I-II, 1695-1697. F.M.A. Voltaire: “Ecraséz l’infame!”; “Si dieu n’existait pas, il faudrait l’inventer!” Ch.L. Montesquieu D. Diderot: Encyclopédie, 28 vols, Paris 1751-1772,; Supplemént, 5 vols, Amsterdam, 1776-1777; Table analytique, 2 vols, Paris, 1780, J.B.R. d’Alambert, E.B. de Condillac: senzualizam

Francusko prosvjetiteljstvo XVIII. st. J.O. de La Mettrie (L’homme machine, 1748): mehanistički materijalizam C.A. Helvétius (De l’esprit, 1758): utilitarističko-hedonistička etika P.H.D. von Holbach (Système de la nature, 1770): “Biblija materijalizma”  radikalni ateizam

Materijalizam francuskog prosvjetiteljstva XVIII. st.  Humanistički ateizam: vs. kršćanski moral  L. Feuerbach, F. Nietzsche Politički ateizam: vs. Crkva, kler, religija, ancien régime  Marx, Engels, Lenjin, Staljin Znanstveni ateizam / scijentizam – Laplace, Lalande: Bog = nepotrebna hipoteza  dijalektički materijalizam, neopozitivizam, analitička filozofija